Povijest

Severin se smjestio na južnim padinama naše prekrasne Bilogore. Prvotna naselja na ovom područje datiraju iz neolita (6000. – 2000. p.K.) u obliku zemunica, tako da Severin pripada lasinjskoj kulturi. U 3. st. p. K. dolaze Kelti kao nosioci latenske kulture. Oni podižu utvrde i miješaju se s ilirskim plemenima.

     U 12. stoljeću nastaje župa Česmice u kojoj se prvi put spominje oveće mjesto Sveti Petar Polična – Palična. Mjesto se je prostiralo uz potok Črnac – Polična – Severinska (danas Severinčica). Pred kraj stoljeća podignuta je crkva na području današnjeg Dudnjaka. Godine 1476., Polična postaje kraljevsko dobro, a gospodar dobra zvao se „Poki od Palične“. Nešto kasnije bježeći pred Turcima dolaze „Vlasi“, a tada se i ovdašnje stanovništvo prvi put spomije kao „Severiani“. Tako nestaje staro ime Palična i pojavljuje se novo ime Severin. Pretpostavlja se da su to ime donijeli bjegunci Turnu – Severina, a možda i doseljenici iz Like i Gorskog Kotara.

Daljnji tijek života u Severinu tekao je dosta burno. Godine 1732. gradi se prva škola, a godine 1754. izbija poznata „Severinska buna“ zbog neslaganja graničnih prava i ubiranja novca. Kulturni život Severina i daljnjoj prošlosti odvijao se u okviru „Seljačke sloge“. Iza II. svjetskog rata u Severin dolazi učitelj Zvonko Lovrenčević – Kvak, poznati etnolog i istraživač folklora Bilogore i Podravine. Iza gospodina Lovrenčevića, kulturni rad nastavljaju i drugi učitelji koji rade u Severinu.

     Šezdesetih godina KUD je Severinu djelovao u okviru osnovne škole. Imao je dramsku, literarnu i folklornu sekciju koje su postizale vrlo dobre rezultate. Marljivo se radilo sve do 1978. godine kada rad KUD-a zamire, a da bi nakon dvadeset godina ponovo oživio svoj rad osnivanjem KUD-a „Palična“ u veljači 1997. godine i kao takav djeluje sve do danas.